Foto: Ruke pune poštenja

Valerija Bago sudjelovala je u natječaju dokumentarne fotografije koji su proveli organizacija Nova Iskra i INTERA Tehnološki Park, kroz projekt Youth Media Hub u okviru zajedničkog regionalnog programa „Dijalog za budućnost“.

„Gledam ovog čovjeka otkad sam se rodila, gledam njegove ruke pune poštenja. Ruke marljivosti, truda, rada i snalažljivosti.“

Tim riječima mlada fotografkinja Valerija Bago opisala je fotografiju nastalu u sklopu natječaja dokumentarne fotografije koji su proveli organizacija Nova Iskra i INTERA Tehnološki Park, kroz projekt Youth Media Hub u okviru zajedničkog regionalnog programa „Dijalog za budućnost“. 

U sklopu projekta mladi ljudi su imali zadatak uhvatiti se u koštac sa osjetljivim temama iz njihove okoline. Kako je fotografkinja Valerija Bago naglasila opisujući lik na njenoj fotografiji, istovremeno aludirajući na velik broj mladih koji se bore s različitim izazovima mentalnog zdravlja: „On ne poznaje pojam „DEPRESIJA, ANKSIOZNOST, MELANKOLIA“ na tom mjestu upravo stoji „RED, RAD, DISCIPLINA“, ne zato što je star i ne može shvatiti nove pojmove, već zato što nema vremena da o njima i razmišlja.“ 

U nastavku prenosimo kompletan opis fotografije koji je dala Valerija Bago:

„Gledam ovog čovjeka otkad sam se rodila, gledam njegove ruke pune poštenja. Ruke marljivosti, truda, rada i snalažljivosti. Smješka se u ovom trenutku koji pokušavam ovjekovječit, šminker je on, znate. Iako borama na licu nema broja, a svaka od njih priča svoju priču, šminker je on… Ovo je priča o čovjeku koji je pješačio do obližnjeg grada kako bi zaradio na pazaru nešto. Ovo je priča o osobi koja ustaje prije prve zrake sunca. Ore njive, sadi, kopa, popravlja, rastavlja i sastavlja. Uvijek ima svoju viziju koju mora odraditi. On ne poznaje pojam „DEPRESIJA, ANKSIOZNOST, MELANKOLIA“ na tom mjestu upravo stoji „RED, RAD, DISCIPLINA“, ne zato što je star i ne može shvatiti nove pojmove, već zato što nema vremena da o njima i razmišlja. Grade se veliki gradovi, neboderi, palače, sve postaje tako veliko, a tako malo naspram ovog velikog čovjeka. On gradi svoj veliki svijet. Već mu u oku sja iskra.

Sjetio se… kako od male igle načiniti lokomotivu… po ‘ko zna koji put… i Bog zna kako..“

Foto: Ruke pune poštenja/Valerija Bago